Nazad na Kolibe Press

ALMANAH KOLIBA GORNJIH 2002.

Knjiga je posvecena Kolibama i Kolibarcima na svim poljima njihovog djelovanja u 2002. godini. Knjiga obiluje donedavno nepoznatim podacima, kartama, fotografijama. Rezultat je visegodisnjeg rada i predstavlja prvo  ovakvo djelo sa ovih prostora. Knjiga je dio dugorocnog projekta i izlazit ce svake godine. S obzirom da su Kolibarci u tri stotine godina svog postojanja puno gradili, a malo ili nikako zapisivali, autori su odlucili da to ubrzanijim ritmom nadoknade. Jer, brzo ce proci jos tri stotine godina i neko ce se zapitati ko su i sto su bili Kolibarci u tom vremenu.

Izvod iz odlomka o obrazovanju.

    ....Do pisaca ovog Almanaha, tokom cijele 2002. godine dolazile su lijepe vijesti o uspjesima učenika koji su školovanje počeli u svom zavičaju, a nastavili drugdje u svijetu ili u većim centrima Bosne i Hercegovine, ali i onih koji su tu stepenicu svog života zakoračili u drugim državama. Pisci slijedećih godišnjaka potrudit će se da prate razvoj i uspjehe kolibarske mladosti širom svijeta kao i u samoj Bosni i Hercegovini.

         Kolibarce i ne samo njih, početkom 2002. godine, neizmjerno je obradovala vijest da je na Torinskom Univerzitetu, u Italiji, doktor kemijskih nauka postao, nekadašnji učenik osnovne škole «Hasan Kikić» iz Koliba, Admir Mašić. To se dogodilo potkraj 2001. godine, a vijest je, zahvaljujući neprekinutim vezama Kolibaraca, brzo obišla svijet, pa su se sa svih strana, od Australije do Kanade, javljali naši ljudi sa iskrenim čestitkama i neskrivenim divljenjem. To će svakako dati podstrek mladima da se još više potrude da na polju nauke postignu slične vrhunske rezultate. Nedugo nakon toga bili smo svjedoci dirljivog susreta Admira Mašića sa njegovim rodnim krajem, a pogotovo sa njegovom razrednicom iz kolibarske osnovne škole, Maricom Pilipović.

         Krajem 2002. godine, sa Tehničkog Univerziteta Kolorado, iz daleke Amerike, stiže još jedna radosna vijest: Adnan Suljić, Kolibarac, diplomirao je na ovom univerzitetu, smjer kriminalističke nauke i odmah potom upisao magistrat. Savladavši sve teške prepreke i enormne zahtjeve u novoj sredini, od kojih je početno nepoznavanje engleskog jezika bilo svakako najteža zapreka, čudesnom voljom i izuzetnom nadarenošću, Adnan je Kolibarcima i Bosancima u svijetu, poslao najljepšu poruku i čestitku za, neposredno nadolazeću, Novu godinu.

         Obradovala je i vijest da je u dalekom Boisiju u Americi, Edin Mujčin izuzetno usavršio svoja znanja iz kompjuterske tehnologije i da trenutno pohađa školu koja će ga još više izdići na ovom polju. Web administrator prve kolibarske web stranice, izuzetno je popularan među Kolibarcima jer  im je svojim znanjima omogućio da su, praktički, 24 sata zajedno bez obzira na ogromne daljine koje ih dijele.

         Arnela Žepčan, postala je vlasnica diplome za završenu školu menadžmenta na Univerzitetu Sarajevo, a do diplome Ekonomskog Fakulteta preostala su joj još dva ispita, pa ćemo tako i u narednoj godini imati o čemu pisati, barem kada su uspjesi u oblasti obrazovanja u pitanju. Uspjeh Arnele Žepčan je tim veći kada se zna u kako teškim životnim i materijalnim uvjetima se školuje ova uporna i nadarena Kolibarka.

         Na Policijskoj Akademiji u Banja Luci, vlasnik diplome o završenoj akademiji postao je Esmir Karić. Isti uspjeh, prije Esmira, već su ostvarili Admir (Alije) Mašić i Edin Karić, a na istoj akademiji upravo se školuju Adnan Karić i Sanela Omerbašić.

         Kolibarce, svakako raduju i dobri rezultati školovanja Tijane Žepčan i Nataše Karić koje se nalaze na studiju Filozofskog Fakulteta Sarajevo, kao i Aldine Bajrić koja je na pravnom fakultetu u Zenici. Na pravnom fakultetu u Tuzli vrlo uspješno studira Šemsa Slabić. Na Ekonomskom Fakultetu Univerziteta Sarajevo uspješan je Sead Havić, a na Saobraćajnom Fakultetu u Sarajevu studira Kenan Mujčin. Besprijekoran uspjeh u školovanju postiže već godinama i Romana Bajrić, koja je trenutno na drugoj godini studija na Pedagoškom Fakultetu u Osijeku. U Rijeci uspješno studiraju brat i sestra Aida i Amir Maroš. Dok ovo budete čitali vlasnik diplome strojarskog fakulteta bit ce i naš Rašid Havić. Postoje sigurno i drugi Kolibarci koji pohađaju uspješno više ili visoke škole, ali do svih podataka jednostavno je bilo nemoguće doći. Treba znati da se Kolibarci nalaze rasuti širom cijele planete na potezu dugom dvadesetak hiljada kilometara i da je stvarno teško i pored najbolje namjere prikupiti sve dragocjene podatke. Ipak, pošto je Almanah Koliba Gornjih višegodišnji projekat, za očekivati je da će u slijedećim izdanjima većina potrebnih podataka iz sfere obrazovanja biti dostupna autorima knjige, a zatim, naravno, i našim čitaocima.

         Izuzetno raduje i vijest da je Zijad Havić, magistar el. tehničkih nauka upisao u Sarajevu doktorat iz oblasti telekomunikacija. Očekujemo za slijedeći broj Almanaha radosnu vijest o najvećem uspjehu bilo kojega Kolibarca na  polju nauke u cjelokupnom dosadašnjem postojanju Koliba Gornjih.

         Treba reći da je mnogo kolibarske mladeži danas na visokim i višim školama i da se uskoro očekuju nove radosne vijesti, što je svojevrsno ohrabrenje za sve Kolibarce kako u domovini tako i širom svijeta.

         Za razliku od razvijenih zapadnih zemalja, gdje postoje optimalni uvjeti za obrazovanje, školovanje kolibarske djece i omladine u Kolibama Gornjim, Bosanskom Brodu i drugim mjestima Bosne i Hercegovine bilo je povezano sa mnogim poteškoćama. Teška materijalna situacija u prosvjeti, u Bosni i Hercegovini, donosi velike probleme, kako nastavnom kadru i učenicima tako i roditeljima kolibarskih školaraca. Nesređeni, dvostruki i trostruki školski programi, slaba tehnološka opremljenost škola i školskih kabineta, nedostatak kompjutera u sferi obrazovanja, nagli prelazak iz jednog, ustaljenog, u drugi «novi» sistem obrazovanja, povremeni štrajkovi prosvjetnih radnika, koji su u izuzetno teškom i nezahvalnom položaju, donose ne male poteškoće u ovoj oblasti.  Sve se to, naravno, negativno odražava i na učenike koji se iskreno nadaju da će se stanje u ovoj oblasti uskoro srediti. Posebno teško padaju školski programi, djeci povratnika, u sredinama gdje su kao narod u manjini i gdje se moraju prilagoditi različitim nacionalnim školskim programima. U godini 2002. pokrenute su na nivou države Bosne i Hercegovine različite inicijative, kako bi se školski programi ujedinili i doveli na evropsku razinu.

         U Kolibama Gornjim, odmah po pojavi prvih povratnika, obnovljena je osnovna, četvorogodišnja, škola koju je u prvoj godini pohađalo 16 učenika. U godini 2002. broj učenika se povećao na 22, a nastava se izvodi kombinirano za sva četiri razreda istovremeno. Nekoliko desetina učenika pohađa osnovnu školu, od petog do osmog razreda, kao i srednje škole, u Bosanskom Brodu. Prva učiteljica kolibarskoj djeci bila je Azra Mulalić, a početkom jeseni i nove školske godine,  učiteljica je bila Nataša Plavšić. Treba reći da su ove prosvjetne radnice ulagale ogromne napore da kolibarskoj djeci prenesu adekvatna znanja i da ublaže sve gore navedene teškoće. Kolibarci povratnici i njihova djeca imali su veliku pomoć i podršku u iskrenim naporima od direktorice osnovne škole «Sveti Sava», kojoj kao područna škola, pripada i škola u Kolibama, Zori Gluvak i njenom nesebičnom zalaganju da učenici budu ravnopravni u svojim pravima i obavezama. Početkom 2002. godine zabilježen je zajednički tronedjeljni odmor učenika ove škole u Holandiji. Među putnicima su bili i skoro svi kolibarski učenici. Djeca su na putovanju i boravku lako savladala «prepreke» pod nazivima različita nacionalnost i vjera.

         Obrazovanje u godini 2002. provodilo se na različite načine i od različitih institucija. Tako su u Kolibama održana i razna edukativna predavanja počev od teme šta je droga i koje su opasnosti od nje, zatim šta je kompjuter i šta je internet, pa do predavanja na temu razvoja poljoprivrede u uvjetima povratka i obnove. Sve ovo trebalo je Kolibarca, povratnika približiti boljem životu u narednom periodu.

         Jedan od važnih dijelova obrazovanja je svakako nauk o vjeri i o ispravnoj ulozi religije na razvoj čovjeka i na njegov doprinos popravljanju poremećenih odnosa u današnjem svijetu. Poseban doprinos na tom polju bio je vidljiv od imama kolibarskog, brodskog i sijekovačkog, Adnana ef. Jusića.  Od dolaska u Kolibe Gornje ovaj mladi imam uspio je strpljivim i upornim djelovanjem skinuti sa vjere nepravedno nametnuti oreol izazivača nesuglasica i drugih negativnih konotacija. Polaznici su imali priliku da osim praktičnih učenja vjerskih obreda nauče i da je čovjek samim svojim poslanjem zadužen da stvara red, mir i sreću na zemlji, a ne da se oholi i da bježanjem od vjere ili njenim pogrešnim tumačenjem unesrećuje svoju sabraću sa kojom, Božijim određenjem, živi na istoj planeti. U kolibarskom mektebu nastavu je krajem godine pohađalo 46 mladih polaznika, a vjeronauk je uveden i u škole oba entiteta Bosne i Hercegovine kao ravnopravan predmet.  Tako je nastava iz vjeronauke omogućena i u Kolibama Gornjim ali i u Bosanskom Brodu.

         Treba naglasiti da je težak povratnički život bio posebna škola za Kolibarce. Silom, koju diktira goli opstanak, Kolibarci su se obrazovali u hodu, radeći i preživljavajući. Tako su metalci postajali građevinci, strojarski tehničari se pretvarali u poljoprivrednike, zavarivači su postajali keramičari, armirači, krovopokrivači itd. Samo je mali broj zadržao svoja ranije stečena zanimanja. Život je diktirao drugačija pravila i ona su od strane Kolibaraca priznata i uvažena. Žilavost i već legendarna upornost Kolibaraca omogućila je ovim ljudima da prebrode, zaista teška, iskušenja kojima su bili podvrgnuti zadnjih godina.

         Dok se ispisuju ovi redovi prvog kolibarskog Almanaha, za dva minuta iscurit će godina 2002. Teška i izazovna godina. Ako je po mnogo čemu, za Kolibarce, ova godina bila teška i neizvjesna, po rezultatima na polju obrazovanja može se svakako ocijeniti uspješnom. Godina koja je svakako zaslužila da bude zabilježena. Sa televizora dopire već: tri, dva, jedan, nulaaaaaa! To je tako poznato odbrojavanje koje bar u nečemu na trenutak ujedinjuje milione ljudi širom svijeta. Obrazovanje treba da doprinese da se čevječanstvo ujedini u sreći i tokom svih ostalih dana i svih godina. Kolibarci to razumiju.

 Izvod iz poglavlja Obrazovanje, knjige Almanah Koliba Gornjih 2002.

Nazad na Kolibe press

Send mail to edin@kolibe.com or  senad@kolibe.com  with questions or comments about this web site.
Copyright © 2001 Kolibe-Online