MAJ 2003.
Pripreme za obiljezavanja praznika rada, Prvog maja, pocele su
u Kolibama
Gornjim, iznosenjem bastenskih stolica i stolova, kao i paljenjem
prve vatre za
gril. Mirno se proslavljalo sirom Koliba Gornjih. Po avlijama,
livadama i
drugdje. Donosimo nekoliko fotografija o tome kako je to izgledalo
Prvog maja u
Kolibama.
MAJSKO OTVARANJE / PRVA NEDJELJA
Maj na ovim prostorima uvijek je bio poseban i zanimljiv mjesec. Ne moze se reci najljepsi ili najbolji, ali se smije s punim pravom nazvati posebnim i drugacijim. Ako je mart mjesec oprostaja sa zimom, a april definitivna potvrda tog oprostaja kroz prvo zelenilo i zanosne behare, onda je maj mjesec bujanja i rasta. Otvaranje neba prema suncu, otvaranje duse prema nemirima, otvaranje latice prema pceli. Maj je mjesec otvaranja. U nekadasnjim prijeratnim godinama u maju se mnogo toga otvaralo. Maj je od pocetka do kraja bio krcat nekim znacajnim datumima. Najprije bi dosao Praznik rada, pa nedugo za njim Djurdjevdan ili Jurjevo, tri dana iza toga Dan pobjede nad fasizmom, zatim jos neki znacajni dani pa u drugoj polovici Dan mladosti i ... ko ce se sad svega sjetiti. A, svaki od ovih dana (osim Jurjeva, naravno) koristen je za neko otvaranje necega. Nove tvornice, novog puta, novog mosta, novog Doma kulture, nove biblioteke, skole i svasta nesto. Otvaralo se i ponesto sto nije bilo zavrseno, ali se moralo otvoriti, pa se sminkalo i sakrivalo ono nezavrseno, a nakon presijecanja svecane trake ili svecanog presijecanja trake (nikad nisam skontao sta je svecano, da li traka ili presijecanje) i nakon razbacanog cvijeca, smotanih zastava, ponovo ispravljenih kraljeznica pred visokim uzvanicama, skinule bi se kulise i pozavrsavalo sve sto treba da bi objekat bio gotov. Lokalni cinovnici, aktivisti, za vrijeme boravka visokih uzvanika bili su mali, skromni, ugodni i nagodni. Po odlasku "visokih" oni su zauzimali njihova mjesta, sepurili se okolo, jer je sve ustvari njihovo djelo. Nije njihovih ruku djelo, ali ko ce na sitnice gledati. Tako su se predsjednici malih komiteta, omladinskih organizacija, mjesnih zajednica i drugih tadasnjih upravnih struktura na nizem nivou, osjecali velikim i veleuvazenim. A, i narod bi uistinu o njima jedno vrijeme drugacije razmisljao. Uvazenije. Ubrzo bi narod ponovo postao cangrizav, a cinovnici bi nastavili svoju borbu za priznanje njihove borbe. Bilo je to vrijeme borbe. Za ugled, cast, priznanja, zahvalnice, zahvalnost majke partije i svasta nesto. I tako je bilo svuda. Od Beograda do Zagreba, od Sarajeva do Skoplja, od Koliba do Donje Ljeskovice. Sva su mjesta imala svoj narod i svoje zasluzne pregaoce. Narodu je ostajao nakon otvaranja necega, prostor za njegovo koristenje, a dicnim pregaocima ostajale su zasluge. Dugo godina nakon toga, kada je to napola smisleno, tragikomicno pranje mozgova, pretvoreno u jos tragicnije pranje mozga, ali ovaj put bez gradnje tvornica, biblioteka i sl. ostat ce recenica, sjetna i smislena: "Eh, u moje vrijeme..." Fakat bilo je to pravo njihovo vrijeme. Njima lijepo sjecanje, spomenik zasluzen, a nikad podignut, a drugima podozriv osmjeh i okretanje svakodnevnim brigama. U Kolibama se znalo slicno dogadjati, ali Kolibarci nisu bili bas tako pihtijasta masa za oblikovanje. Zestoki kakvim ih je dragi Bog stvorio, Kolibarci su se uvijek zbog necega bunili i protestirali. Ne dao Bog da je nesto perfektno odradjeno. Struja, voda, telefon, sportski centar, dom omladine, skola i da ne nabrajamo samo su neke od prijeratnih akcija. Kad bi se nesto bez greske uradilo Kolibarci bi valjda namjerno napravili neki defekt akcije, samo da imaju sta kritikovati. Kako nekada, tako i danas. Eto upravo treba izabrati Savjet Mjesne zajednice. Pet clanova. MZ je registrirana, postala je opet "samostalna", imat ce pecat, vec ima kancelariju, pa sad treba izabrati. I, bi napravljen zbor gradjana. Stari Odbor napravio listu od dvanaest imena. Predsjednik i neki clanovi otkovali, ne bi se opet te "radosti" prihvatili. Ipak prvih pet imena na listi su stari clanovi Odbora. Ostalih sedam dodatak jelima. Slusam jednog od njih, kaze - ja se necu prihvatiti, cak i da me izaberu. Rekao sam da nemam vremena. Samo dragi Bog zna zasto su takvi ipak stavljeni na listu. Ali, ruku na srce ne bi bilo lose da se prihvate. Nesto mi govori da bi mogli biti od koristi. Ali, eto nece, pa da ne razbijamo glavu. Kontam nesto ako ipak izaberu pet, a troje od njih ne bude se htjelo prihvatiti, bit ce valjda Savjet od dva clana. Pa dobro, ko zna mozda bi tako bilo i bolje. Ali, radnja se dalje odvija. Na brzinu se dijele izborne liste sa imenima i onda na scenu stupa Kolibarac. Iako su mahom islamske vjere ovaj cas mnogi prelaze u protestante. Manifestuju svoju pripadnost protestantizmu na razne nacine. Najprije psuju, guzvaju papire, a neki od njih i tako zguzvane papire ponovo podizu i dodatno ih cijepaju. Da dokraja oproteste svoj protest. Vise nema dijaloga. Govore svi uglas. Ko je ovoga stavio. Sta je ovaj dosada uradio. Ova je vec pokazala sta zna. To je montaza. Opet sluge starog rezima i komunjare. Ko je sastavljao listu? Sram vas bilo. Cekajte ljudi. Pa sta vi hocete. Evo ako vi mislite...Ma sta mi mislimo vi ste svoje smislili. Iz drugog coska slabasan glas razuma. Polahko, bolan ljudi, neka govori jedan po jedan. Bez uspjeha. Opet kontra glas - pa sta hocete lista je dobra. Tebi je dobra, eto ti biraj, jebla te lista. Nekolicina zabila glavu u sake. Sute. Vode vlastiti monolog. Opet u zamoru jedan povisen glas, mogu li ja nesto da kazem? Kao da ce saslusati. Hoce. Nece. Ponovo uglas. Onaj govori. Napola se razumije. Pa daj predlozite vi jos nekoga. Evo neka se dopise jos ako mislite da treba neko... Ma sta ce se dopisivati. Dobra je ova lista. Opet guzvanje lista. Bacanje po podu. Evo ti ako ti je dobra. Demonstrativno izlaze neki napolje. "Rasprava" traje. Oni se polahko vracaju nazad. Ne mogu ovo propustiti tako lahko. Previse je uzbudljivo. Ovi isti ljudi koji su sastavili listu, dobili su povjerenje od ovih istih ljudi koji se sada bune. Oni koji budu ponovo izabrani, slutim, proci ce isto na slijedecim izborima. Zbor gradjana je ustvari grupa koja je manja od dvadeset posto punoljetnih glasaca u Kolibama. Pitanje je i koliko je to sve volja gradjana. Da li uopce gradjane Koliba interesuje ko ce biti njihovi predvodnici. Ipak prisutna je energicna borba da se ustvari nesto srusi, a ne da se izabere. Ovaj put da se srusi izborna lista. Kao da je vazno ko ce biti izabran. Vazno je da lista ne valja. Slusam glasove slabasnih pokusaja da se umire strasti. Jedan od prisutnih govori smisleno i razumno. Objasnjava, crta. Pridruzuju mu se jos nekolicina. Ustvari nude rjesenje. Logicno. Mirno. Tragom zahtjeva onih koji se protive listi. Eto, ispostovan je osnovni razlog bune. Ali, baterije nisu prazne. Buna se nastavlja. Nema se vise sta dodati, ali se dodaje. Vazno je da se kaze, bez dlake na jeziku. A, sta ce se reci vise nije ni vazno. O, cemu se radi? Kao da je vazno o cemu se radi. Pojma nemam o cemu se radi. Pa sto se onda bunis? Pa zato sto nemam dlake na jeziku. Koje dlake? Ne znam koje dlake, ustvari ne znam bas dobro sta je u pitanju, ali ja nemam dlake na jeziku. Aha. Rasipanje. Odgodjeni izbori. Do srijede, bit ce nova lista. Prosto-prosirena izborna lista. Na cesti pred Domom nastavlja se diskusija. Ali, zacudo umirenija, ljudskija i kulturnija. Dovrsavaju se nederecene misli. Ponavljaju po deset puta vec izrecene. Spominju se po stoti put neke zasluge. Polahko se smanjuje broj ljudi pred Domom kulture u Kolibama Gornjim.
E sad, bit ce, naravno
izabran novi Savjet MZ Kolibe Gornje, jer jednostavno treba postojati. Problema
za rjesavanje ima napretek. Od spasavanja skole do asfaltiranja ulica. Od
unapredjenja poljoprivrede do ulicne rasvjete. Od obnove dzamije do obnove duha
kolibarskog. Stotine teskoca i akcija. Vecina onih koji su se pobunili protiv
liste nemaju uvida koje teskoce ocekuju ovaj Savjet, a i njih same u slijedecem
periodu. I, naravno kad zatreba svi ce oni biti Savjet. Svi ce Kolibarci u
akciju kad zatreba. Da se opet pocne nesto otvarati. Da se opet svecane trake
presijecaju. Ili trake svecano presijecaju. Ali da se otvara. Jer maj je mjesec
otvaranja.
Trklje!
Moderna tehnologija i enormni pomaci na polju razvoja potiskuju polako starinske
nacine proizvodnje hrane. Ipak ono sto je neunistivo jos od pradavnih vremena su
trklje. Trklje su neophodne u uzgoju posebnih vrsta mahunarki, a u Kolibama se
redovno srecu kao pripomoc u uzgoju graha. Danas nije jednostavno, kao nekada,
doci do trkalja jer su sume oko Koliba jos uvijek zasijane mnogobrojnim minama.
Grah lozo, svijajuci se njezno oko svoje trklje pokazuje idealan nacin
komunikacije izmedju zemlje, biljke i sunca. Ljudima za pouku.
Kod Nijaza Mujcina gradnja
kuce uveliko se odvija i to na vise linija. Dok se na jednoj strani vrse radovi
betoniranja, na drugoj se majstor Ismet Mujcin trudi da zavrsi malterazu, na
trecoj se kraju privode instalacioni radovi...Nijaz Mujcin sa svojom vrijednom
porodicom tako ce ove godine useliti u svoj novi dom. Rasim, Nijazov sin i Senad
Zepcan, autor vijesti iz Koliba obisli su sve radove i ustanovili da je sve u
najboljem redu. Nijaz je iskoristio priliku i usput uplatio clanarinu za nasu
internet stranicu. Tako se uveliko olaksava funkcioniranje ovog web prostora.
Lovric Alojzija koji vec dugi
niz godina boravi i zivi na jadranskoj obali, prodaje svoju kucu u Kolibama. Ova
nekada lijepa kuca opremljena je poslovnim prostorima, ali joj je naravno
potrebna obnova. Prizore prodaje kuca u Kolibama srecemo vrlo rijetko jer se
Kolibarci u najvecoj mjeri vracaju i zele nastaviti zivot u Kolibama. Ipak za
one koji su zainteresirani objavljujemo sliku objekta i telefon na koji se mogu
obratiti. (00385 51 258 608)
Kolibe press 26. maj 2003.
Vahid Hodzic, nakon sto je
uselio u novobnovljeni dom ima pune ruke posla oko kuce. Valja sve ocistiti,
sortirati, ali i stici uraditi poljoprivredne poslove. Naravno kroje se i
planovi o tome kako dalje. U razgovoru s njim doznajemo da je proizvodnja
lumbriko humusa jedna od realnih opcija.
Kolibe press
26. maj 2003.
Meho Plehandzic, novi/stari
predsjednik Savjeta mjesne zajednice Kolibe Gornje, nakon sto je pokosio travu u
avliji i oko baste kod Ramize Hodzic odmara sa Ramizom i Bahrijom u hladu starog
oraha. Sa svojom specijalnom kosacicom Meho ima pune ruke posla, jer druge vrste
kosacica, u to smo se uvjerili, ne mogu ni izbliza ostvariti slican ucinak u
teskim uvjetima.
Kolibe press 26. maj 2003.
Ema Mujcin i njen unuk Fahrudin Masic zadovoljni su
danasnjim lijepim danom u Kolibama. Jest da bi moglo biti i malo manje vruce,
ali i ovo se da izdrzati. Svoju nanu Fahrudin redovno obilazi sto je opet stvar
kucnog vaspitanja i odgoja djece. Kolibarci (mnogi) u to nema sumnje odgajaju
svoju djecu ispravno i plemenito.
Mladi se cesto okupe na
novouredjenom jezeru. Povremeno se uprilici i voznja camcem, sto je u Kolibama
svakako novina. Ali, vremena se mijenjaju.
Kolibe press
26. maj 2003.
Krompirova zlatica nije
veliki prijatelj krompiru na kolibarskim poljima. Ipak postoje efikasna sredstva
radjena na bazi biljnih preparata koja neutralisu zlaticu i spasavaju urod
krompira.
Kolibe press 26. maj 2003.
Kolibarske baste su pravo remek djelo vrijednih
Kolibaraca. Iako je susni period potrajao izuzetno dugo, kolibarske baste se
oporavljaju. Zarifa i Seca Karic obilaze i prate razvoj raznih vrsta povrca u
bastama. Kolibe press 26. maj 2003.
Kod Bese, koja ove godine
obnavlja svoju kucu na Barama, ubacena je stolarija. Usput se izvode i radovi na
unutarnjem malterisanju. Ovog ljeta ocekuje se useljenje.
Kolibe press 26. maj 2003.
Stepenice koje vode na gornju
galeriju u dzamiji, zavrsene su. Srecu da to urade imali su Mehmedalija Zepcan,
Mustafa Havic, Omer Kobiljar i jos neki Kolibarci koje raduje svako ucesce u
obnovi kolibarske dzamije.
Kolibe press 26. maj 2003.
Edhem Selimagic izvodi radove
betoniranja prilazne staze od kapije do ulaznih vrata na svom domu. Jako sunce
okupilo je njegovu porodicu u hladu, a kahva je naravno brzo stigla.
Kolibe press 25. maj 2003.
Ivan i Ankica Kresic
obnavljaju svoju kucu i okucnicu u Kolibama. Danas je na redu kosenje avlije i
uredjivanje zive ograde.
Kolibe press 24. maj 2003.
Melvo i Semir odlucili su da
danas zaostale zalihe kukuruza pretvore u zrno.
Kolibe
press 25. maj 2003.
Mirise pokoseno sijeno u
Kolibama.
Kolibe press 25. maj 2003.
U Domu
kulture u Kolibama Gornjim uprilicen je zbor gradjana na kojem je svecano
konstituirana Mjesna zajednica Kolibe Gornje. Nakon sto su se stekli svi
zakonski uvjeti da se pristupi tom cinu, on je i obavljen 22. maja ove godine.
Zbor gradjana vodjen je od radnog predsjednistva u sastavu Meho Plehandzic,
Hajrudin Masic i Dzemil Mehmedi. Zbor je aklamacijom usvojio novi Savjet, koji
je na nedavnom izbornom skupu u Kolibama dobio najvece povjerenje gradjana, i
tako potvrdio postojanje ovog organa lokalne samouprave. U novom savjetu osim
gore navedenih nalaze se jos i Mirza Masic i Mehmedalija Zepcan. Ovoj svecanosti
prisustvovali su i mnogi javni radnici iz organa opcinske uprave, medjunarodnih
organizacija i ministarstva RS. Neki od pozvanih gostiju uz duzno izvinjenje
nisu mogli nazalost prisustvovati. Svecanost je otvorio Meho Plehandzic
predsjednik Savjeta MZ, a prisutnima se izmedju ostalih obratio i nacelnik
brodske opcine ing. Vid Ivanovic. Osim njega prisutne je pozdravio i zazelio sve
najbolje u radu mjesne zajednice i Josip Opacak, predsjednik skupstine opstine
Bosanski/Srpski Brod. Prisutnima se obratio i dipl. vet. Atif Havic iz Koliba
Gornjih zazeljevsi organima uprave sto bolju saradnju usput konstatiravsi da se
u nastupima i govoru osjeca preveliko isticanje drzavnosti RS, a zanemaruje BiH
kao jedini nosilac drzavnosti na prostorima Bosne i Hercegovine. Havicu je
zasmetalo i neproporcionalno isticanje simbola RS i BiH. Naglasio je da se uz
duzno postovanje ovi simboli trebaju isticati u najmanje jednakoj velicini. Meho
Plehandzic nije propustio i da se zahvali svima koji su doprinijeli da se
konstituiranje MZ dogodi, a medju njima je naveo dipl. ecc. Senada Masica kao
nekoga ko se od samih pocetaka povratka aktivirao na provodjenju ideja i
projekata obnove Koliba Gornjih. Nakon sto je Meho Plehandzic u zavrsnoj rijeci
konstatirao da je od danas utemeljana na zakonu i konstituirana MZ Kolibe
Gornje, prisutni su to pozdravili aplauzom. Poslije ovog zvanicnog dijela
prisutni su se na prigodnoj zakusci druzili u prostorijama skole u Kolibama.
Pice i osvjezenje osigurali su vlasnici prodavnica u Kolibama Havic Avdo i Masic
Ajisa, a hrana je pristigla iz restorana Rafinerije nafte, uz nesebicno
zalaganje direktora Vojina Mujcica. Kolibe Gornje od 22. maja 2003. godine,
nakon jedanaest godina ponovo postoje kao mjesto sa vlastitim, na zakonu
utemeljenom ,organom lokalne samouprave.
Kolibe press 22. maj. 2003.
Munara
kolibarske dzamije koja je bila do temelja srusena 1992. godine, a cija je
obnova pocela prije godinu dana, dostigla je visinu od 32 metra. Ostaje da se
postavi bakreni krov munare u visini od 6 metara i alem koji ce biti visok 2
metra. Tako ce munara dostici svoju predvidjenu visinu. Nakon toga slijedi
ugradnja stepenica u munari, a nakon toga izgradnja serefa i uvodjenje svih
instalacija, kao i ostali potrebni radovi. Na kraju ce munara biti zasticena
specijalnom bijelom farbom. Sve ove radove izvode poznati graditelji munara iz
Miljanovaca kod Tesnja pod budnom prispotrom Muharema hadzi Kruske koji svojim
znanjem i iskustvom ne dozvoljava ni najmanji propust u gradnji. Munara se u
potpunosti gradi sredstvima koje su darovali Hakija - Krpan Mujcin
i njegova supruga Hajrija, koji trenutno borave u Kanadi. Oni su za
gradnju munare darovali trideset hiljada kanadaskih dolara. Ne zaboravimo da su
ovi dobrotvori dosada, osim ove donacije, obnovu dzamije pomogli sa trinaest
hiljada kanadskih dolara. Takodje imaju namjeru da rijese pitanje postavljanja
jedinstvene tepih podloge u centralnom molitvenom dijelu dzamije. Kolibe -
Online mogu samo skromno da cestitaju ovim izuzetnim dobrotvorima kao i vrsnim
graditeljima koji napreduju velikom brzinom prema predvidjenom cilju. Osim ovoga
moramo napomenuti i da ce ostali zahvati na definitivnoj obnovi dzamije biti
moguci samo zahvaljujuci velikom odzivu mnogih Kolibaraca i njihovih prijatelja
koji su novcano, materijalom i radom doprinijeli i doprinose da se ovaj
grandiozni projekat obnove uspjesno zavrsi. Jasno je da Kolibarci nece stati dok
se ne stvore uslovi za svecano otvaranje i proklanjavanje dzamije.
Kolibe
press 22. maj. 2003.
Visina
munare trenutno iznosi 32 metra. To nam je omogucilo izradu fotografija Koliba
Gornjih kakve do sada nisu vidjene. Ovo je najvisa visina koja je ikada na
jednom objektu dostignuta u Kolibama Gornjim. Za posjetioce nase web stranice
uradili smo kruzni snimak Koliba Gornjih i malo sire. Sto fotografije nisu
jasnije i kvalitetnije kriv je izuzetno jak vjetar i tmurno vrijeme koje je
vladalo toga dana u Kolibama i sto nasa dva aparata koje posjedujemo nemaju bas
najbolju mogucnost zumiranja. Uskoro cemo distribuirati i fotografije koje cemo
napraviti prilikom postavljanja alema na munari, a to ce vec biti visina od
cetrdeset metara. Nakon toga vise nece biti moguce uraditi takve fotose, jer ce
poslije skidanja skele biti moguce doci samo do visine od 26 metara, na kojoj ce
biti sagradjena gornja serefa. Nasi posjetioci po narudzbi na nasu e-mail adresu
mogu sve fotografije koje posjedujemo dobiti u originalnoj, mnogo vecoj
rezoluciji od ove koja je prezentirana na internetu. Kolibe press 22. maj. 2003.
Kisa
je napokon obilnije natopila kolibarska polja. Nakon dva kisa dana obilaze se
polja i prate efekti spasonosne kise. Na povratku iz Halilovke, Zepcan Rasim
- Brajka nam se pozalio da je kukuruz na mnogim mjestima dozivio ostecenja u
rastu, ali da se polako oporavlja. Vremena za duzi razgovor nije bilo jer je
Brajka obecao za pola sata odnijeti kahvu majstorima, graditeljima munare na
kolibarskoj dzamiji. Kolibarci nastoje na takav nacin, pripremajuci hranu, kahvu
ili druga osvjezenja olakstati naporan posao graditeljima munare. Brajka je da
ne zaboravimo prvi povratnik Kolibarac koji se uselio u svoju obnovljenu kucu
jos davne 1998. godine, otvarajuci na taj nacin nadu i drugima da nastave istim
putem. Kolibe press 22. maj. 2003.
Jos
jedna vanjska fasada uljepsat ce Kolibe Gornje. Ovoga puta rijec je o fasadi na
kuci Selima Havica, a radove je izvela gradjevinska ekipa Zemira Zemke
Zepcana. Kolibe press 22. maj. 2003.
Bagrem
ili draca, jedna je od vrlo opreznih biljaka iz botanickog bogatstva Koliba. Dok
se vec od ranog proljeca mnoge biljke prosto utrkuju koja ce brze i silovitije
ozeleniti i izbeharati, draca strpljivo ceka i prati razvoj dogadjaja, da bi,
kad prodju opasnosti cak i od kasnih mrazeva, odjednom ozelenjela i vrlo brzo
procvjetala. Kao djeca pamtimo da je cvijet drace znao biti zamjena za rucak,
kada smo se zatekli u igri podaleko od kuce. Danas niko ne jede cvijet od drace,
a da je to pogresno, dokazuju mnogobrojne pcele kojima je draca omiljeni
jelovnik. A med od bagrema, jasno nam je, izuzetan je dar covjeku, ovih
vrijednih radilica.
Belma i Suvad borave u Kolibama, gdje koriste priliku
da se malo odmore, ali i ponesto urade oko svoje kuce. Naravno to je prilika i
da se posjeti rodbina, prijatelji i komsije. Sve akcije od zajednicke dobrobiti
ovo dvoje Kolibaraca nesebicno pomazu. Iskoristili su priliku i da nabave
najcitanije stivo u Kolibama, odn. knjigu Almanah Koliba 2002. Omer Mujcin,
odnedavno je dobrano rasterecen jer mu je istekao mandat predsjednika mjesne
zajednice, a to znaci i prestanak mnogih frustracija i pritisaka. To ga ipak ne
ometa da i dalje ucestvuje u akcijama obnove Koliba, a posebno kolibarske
dzamije gdje je redovan na svim akcijama.
Cuni -
Hajrudin Masic ovih dana ima sa svojim traktorom i prskalicom pune ruke posla.
Ovaj vrijedni poljoprivrednik, ujedno je i kolibarski mutevelija, clan Odbora za
gradnju dzamije, clan Upravnog Odbora Udruzenja poljoprivrednika, a njegov
doprinos ciscenju kolibarskih polja od zaostalih mina nemjerljiv je pa ga mozemo
mirne duse svrstati i u deminere. Odnedavno je Cuni prosirio svoj stocarski fond
za cetiri nove krave koje trebaju da povecaju proizvodnju mlijeka u Kolibama.
Tako vlastitim primjerom pokazuje kako se moze djelovati i u izuzetno teskim
okolnostima na privatnom i drustvenom povecanju zivotnog standarda.
Kod
Avde Havica u hladu prostranog vrta sastanu se Kolibarci cesto da uz hladnu kolu
ili pivu razmijene razmisljanja i pokoju pametnu. Njegova dvorisna dobila je
nesto uvecan izgled zahvaljujuci sestri Jasi koja hoce da ima svoj kutak kad
dodje u Kolibe. Radove je izveo Omer Kobiljar sa sinovima, a metalna vrata
vrhunske kvalitete djelo su Mevludina Karica. Oni koji u Kolibama planiraju neke
radove na obnovi svojih objekata sad imaju vise podataka ko se cime u Kolibama
bavi.
Radovi
na vanjskom zbukanju i fasadiranju kuce Ferida Hodzica zavrseni su, kao i radovi
postavljanja ograde oko kuce. Ferid je sa porodicom ulozio mnogo da kucu ponovo
dovede do prijatnog izgleda kakav je imala i ranije. Zbukanje je izveo sa svojom
ekipom Zemir Zemko Zepcan, a za ogradu su bili angazirani Mevludin Karic i
Nurdin Havic. Posla je oko keramike bilo i za Mehmedaliju Zepcana. Na obnovi ove
kuce ucestvovali su mnogi kolibarski majstori, sto je divan primjer
solidarnosti sa kolibarskim majstorima, koji na ovaj nacin dolaze u mogucnost da
zarade svoje dnevnice, ali i pokazu svoj kvalitetan pristup poslovima. Rekli bi
samo za Ferida - aferim!
Sacir
i Esma Kobiljar kao rijetko ko odrzavaju zelenilo oko svoje kuce sto je istinski
praznik za svakog ljubitelja prirode, cvijeca, zelenila i vocnjaka. Danas je na
redu zelena ograda, a malo kasnije je vec bila kafa na stolu. Iako boravi u
neljudskim uvjetima pod plocom svoje porusene kuce, Sacir je osigurao minimalne
uvjete za prenociste, a i stari sporet sa par loncica u kojima ce sretno
provriti prava kolibarska kahva. Minimalni uvjeti za zivot ne smetaju mu da vas
maksimalno srdacno ugosti sa onim cime raspolaze.
U toplini svog doma i prostrane verande, u svom rodnom mjestu uziva nakon boravka
u basti i Hanifa Puzic - Sena. Iako je stalno u telefonskom kontaktu sa svojom
djecom i unucima Sena je iskoristila jos jednu priliku da ih sve srdacno selami,
kao i sve Kolibarce koji posjecuju nasu internet stranicu. To naravno radosno
cinimo.
Park
kod spomenika u centru Koliba, sluzi najcesce za okupljanja omladine. Medjutim
kada je previse toplo Kolibarci ce ga upotrijebiti i za sastanke i dogovore o
narednim akcijama. Danas se evo dogovara sutrasnja akcija na izradi stepenista u
dzamiji, kosenju starih mezarluka i izradi vrata na gasulhani, na novom mezarju.
Osim toga ovo je uvijek prilika i da se saznaju svi potrebni podaci o
dosadasnjim naporima na obnovi Koliba. Kolibarci su vec naucili da ne cekaju da
im padne s neba... Ipak jucer su bili jako obradovani tako potrebnom kisom.
Duganja
je zahvaljujuci angazovanju kolibarskih aktivista, a ponajvise Mehi Plehandzicu,
dovedena u funkcionalno i upotrebno stanje. Upravo su je Meho i Selvedin frisko
pokosili, a za koji tren ponovo ce se ovdje zakotrljati lopta i odjeknuti sretna
graja kolibarske mladosti.
U Masica mahali aktivisti su odlucili iskrciti medju
koja je prijetila da potpuno zatvori put kroz ovu mahalu. Posao nije bio lagan,
ali je kako vidimo uspjesno izveden. Masicima i Karicima zato sve cestitke.
Odbor za gradnju dzamije
redovno pokusava osmisliti i organizirati sve detalje oko obnove dzamije u
Kolibama. Od neki dan je medjutim kroz aktivnosti Zijada Havica i Senada Zepcana
u sastanke ukljuceno i udruzenje poljoprivrednika, jer se aktivnosti ove dvije
grane obnove vrlo pomirljivo dodiruju i dopunjavaju. Radeci na projektima obnove
Koliba, ovi pregaoci, cesto dolaze u priliku da visestruko pomognu obnovu na
svim linijama. Jedino tako i moze se stvoriti bolja sutrasnjica koju Kolibarci
nesumnjivo zasluzuju.
Semso
Karic, snimljen na sportskom centru Duganja u Kolibama. Semso ce kad nije negdje
u dnevnici, rado prosetati do travnjaka Duganje, a cim se pokrene magicna lopta,
on ce naci svoje mjesto u jednoj od ekipa. Najcesce na golu kao golman. Semso je
nezaobilazan i na mnogim akcijama od opce dobrobiti za obnovu Koliba, sto smo
mogli vidjeti zadnjih godina i na nasim linkovima.
U
miru svoje avlije uz sretnu porodicu odmorit ce se danas Senad Karic. Poslova
oko kuce i na polju ima preko glave, ali se eto nadje vremena i za malo odmora,
pogotovo ako je vrijeme lijepo. Na kafu, sok ili pivu navrate cesto prijatelji,
koji Senada poznaju kao izuzetno gostoljubivog i prijatnog domacina. Svoje
vrijeme Senad cesto stavlja na raspolaganje dobrovoljnim akcijama na obnovi
Koliba, a ako zatreba traktor ili bilo sta drugo, Senad ce ga rado upaliti za
grandiozni projekat obnove Koliba Gornjih. Tako je vec cetiri godine jer je
Senad jedan od pionira povratka u Kolibe.
Za
majske praznike Raif i Senka su imali dodatne razloge. Okupila se porodica u
nesto sirem sastavu iako je bilo mjesta za jos vise clanova. Ipak ostaje cijelo
ljeto, koje ce ovaj broj sigurno povecati za putnike iz daleke Svedske. Njima ce
se osim Raifa i Senke, svakako obradovati brojni prijatelji u Kolibama.
Gradnja munare
kolibarske dzamije raduje mjestane Koliba, kako u zavicaju tako i sirom svijeta.
To je radost i za mnoge druge ljude dobre volje i prijatelje Koliba. Nakon dzuma
namaza Kolibarci su iskoristili priliku za zajednicki snimak pred dzamijom u
izgradnji. Gradnju munare omogucio je svojim dobrocinstvom Hakija Mujcin Krpan i
njegova supruga Hajrija.
Besim
Havic na najboljem je putu ka useljenju jos ovog ljeta u svoj novi dom u
Kolibama Gornjim. Ovaj vrijedni Kolibarac i zaljubljenik u rodni kraj, ulozio je
mnogo sredstava da svojoj kuci udahne dusu i ljepotu. Trenutno se izvode radovi
oko uredjenja prilaznih staza, zatim verande, pa keramicarski radovi i jos
ponesto, ali nema sumnje da ce Besim uspjeti u svom naumu. Radove smo provjerili
i zakljucili da su stvarno izvedeni vrlo kvalitetno i profesionalno.
Eto,
ne mogu da gledam ovo vise ovako zaraslo... Nurdinu kao i uvijek samo uljudan
pozdrav i duboko postovanje zbog njegovog odnosa prema obnovi Koliba u svim
fazama i pravcima. I dok se neki nasi Kolibarci "ubise" od vjecitog isticanja
svojih nepreglednih zasluga, Nurdin skromno i nezamjetno gradi nove odnose prema
zavicaju, ljudima i prirodi. Uostalom takvoga ga vec odugo poznajemo. Svakako
divan primjer koji treba slijediti.
Kuca
i okucnica Nesime i Sulje Havica pravo je remek djelo botanike uredno
rasporedjene, oku prijatne i cestito odrzavane. Velike zasluge za to ima i sin
Atko, a prekrasan stol i drvene bastenske klupe pravo su remek djelo njegovih
vrijednih i vjestih ruku. Napravljeno je to za vrijeme njegovog zadnjeg boravka
u Kolibama.
Nurija
i Murto u razgovoru.
Muftija
Banjolucki, Edhem ef. Camdzic, rado je vidjen gost u Kolibama Gornjim i
Kolibarci se iskreno obraduju njegovim cestim posjetama. Muftija je obradovan
izrastanjem kolibarskog dzemata, gradnjom novih medjuljudskih odnosa na ovim
prostorima kao i obnovom kolibarske dzamije. Sve ove aktivnosti od pocetka
podupire i pomaze. Njegovo spontano i prijateljsko komuniciranje sa povratnicima
donijelo mu je nepodijeljene simpatije. Prvu kronicarsku knjigu o Kolibama
Almanah Koliba 2002. pozelio je svakako imati u svojoj biblioteci i spremno je
kupio pet knjiga. Tako ce dobar glas o dobrim Kolibama pronaci svoj put i u
Banjoluckim sirinama.
Kolibarci
vole i postuju svoje njive. Nacin na koji su njive uredjene i pripremljene ociti
je dokaz tome. Kisa koja je dugo ocekivana, u petak konacno natopila zednu
zemlju olaksat ce sjetvu i razbiti brige onih koji siju.
Ceteresnica
je vjerska tradicija kod kolibarskih muslimana. Na taj dan uci se Kur'an i moli
za dusu umrlog. Uce se Fatihe za njegove umrle srodnike i posjecuju se njegovi
zivi clanovi porodice. Ovaj put ceteresnica je uprilicena za rahmetli Fazlu
Zepcana koji se nenadano rano preselio na Ahiret. Kolibarci sve vise postuju
svoje temeljne vjerske obicaje. Tako je u petak proucena Hatma dova za Sehida
Jusufa Zepcana, koji je izgubio zivot ostajuci u svojim Kolibama kako bi ih
odbranio, ali je pritom zrtvovao svoj mladi zivot. Hatmu je narucila njegova
majka Melva. Ovakvih pozitivnih sjecanja na one kojih vise nema medju nama sve
je vise u Kolibama, sto je posebna radost i znak vracanja kolibarskih muslimana
svom vlastitom i neizbjeznom identitetu. Nase slike veoma lijepo pokazuju
uzvisene osjecaje prisutnih vjernika i sestara vjernica i njihova blaga lica
obasjana Najvisom Svjetloscu. Kolibarci koji nikad nisu bili skloni ekstremnom i
radikalnom pristupu vjerskim osjecajima, svjesni su svih teskoca kojima je danas
izlozena njihova vjera, ali ipak ne silaze sa svog saburnog puta, na kome im se
svakodnevno pridruzuje sve vise onih koji su se do juce kolebali, pitajuci se
kamo pripadaju. Zasluge za takve radosne obrate u frustriranim i nagrizenim
srcima ljudi ima svakako ponajvise mladi kolibarski imam, skromni i nenametljivi
Adnan ef. Jusic. Sve teskoce, napore, zalosti i radosti ovaj mladi covjek dijeli
sa svojim Kolibarcima. Stoga nije nikakvo cudo da je u svakoj kolibarskoj kuci
ili avliji rado vidjen gost. Ne treba smetnuti sa uma i da Kolibarci listom
stoje iza svog imama, podupiruci ga i pomazuci mu u stvaranju uvjeta za ljepsu
egzistenciju medju njima.
Fasada
je obradovala kucu Hajrudina i Senade kao i kucu Jumnije Idrizija. Radove je
izvela firma Eurodom, koja se smatra najboljom na regiji Posavine, kada su u
pitanju vanjski i unutarnji radovi zbukanja, fasadiranja i izolacija. Ova firma
ce po vlastitoj namjeri izvesti i radove unutarnjeg zbukanja kolibarske dzamije
i to od gajreta, sto znaci kao vlastito dobrocinstvo i doprinos obnovi dzamije.
To ce za obnovu dzamije znaciti ustedu od nekoliko hiljada maraka.
Na
takmicenju iz vjeronauke najbolje rezultate postigao je Kemal Mujcin. Kao
nagrada pripalo mu je dvadeset i pet maraka, kao i knjiga naseg istaknutog
pjesnika Alije H. Dubocanina - Pjesme sa lijepim ocima. Uz njega, na regionalnom
takmicenju koje ce se ove godine odrzati u Kljucu ucestvovat ce i Hilda i Denis
Zepcan koji su zauzeli drugo odn. trece mjesto.
Prvog
maja u Kolibama je otkriven spomenik borcima palim u drugom svjetskom ratu u
borbi protiv fasizma. Prilika je to bila da se prisutni podsjete na ove
nekadasnje borce za slobodu svih naroda na ovim prostorima. Neka nova vremena
donijela su i marginaliziranje ove borbe i potpuno nepravedan odnos prema
organizaciji SUBNOR koja je sljedbenik partizanskog pokreta iz NOB-a. Nakon sto
se Milivoje obratio prisutnim gostima urucene su i zavhalnice, diplome. Medju
dobitnicima su i Meho i Arnela Plehandzic iz Koliba, kojima je odato priznanje
za izuzetnu saradnju sa ovom organizacijom.
U
setnji Kolibama prijatnog majskog dana zatekle su se majka i kcerka, Adevija i
Tehvida. Mnogi Kolibarci iskoristavaju lijepo vrijeme da se prosetaju kroz
Kolibe, da se vide sa rodbinom i prijateljima. Fotoaparat Kolibe-Online uvijek
je dezuran i spreman da zabiljezi sve pa i ovakve radosne setnje.
Almas je nakon operacije dosao iz bolnice i dobro se osjeca. Apetit je ponovo
povecan, a Naza radosna zbog njegovog povratka pokusava da domacim
specijalitetima iskaze srecu zbog Almasovog povratka u njihovo toplo gnijezdo.
Neposredno
pred povratak u Njemacku Mirsa je svratila kod Edina i Maje na kafu i fildzan
prijateljskog razgovora. Mirsa i Asim imaju posebne prijateljske i kumovske veze
sa Majom i Edinom i uvijek su rado vidjeni u njihovoj kuci.
Kuca
Selima Havica ovih ce dana dobiti novo ruho. Tako Kolibe postaju ljepse i
prijatnije mjesto ua stanovanje.
Dzelal je dosao u svoje
Kolibe. Radost je vidljiva na sestri, zetu i malom Benjaminu, kao i na Dzelalu,
koji ne krije koliko voli Kolibe. Ucestvujuci radom kao i novcano na obnovi
kolibarske dzamije, pozelio je da da mali znak kome pripada. Srcem i dusom.
10. MAJA
PREDVECE MUNARA JE IZGLEDALA OVAKO. NASIM POSJETIOCIMA ZELIMO UGODNE MAJSKE DANE
I PUNO RAZBUDJENE SVIJESTI KAD JE U PITANJU OBNOVA NASE DZAMIJE. KAO I DOSADA
NARAVNO. Kolibe-Online ekipa.