Poglavlje KULTURA / Odlomak    

U ovom poglavlju progovorit ćemo o kulturi u njenom užem značenju. Osvrnut ćemo se na kulturna zbivanja i pokušaje oživljavanja kulturnih događaja. Sjetimo se najprije da su, to ovdje moramo ponoviti, Kolibe Gornje od jeseni 1992. pa do jeseni 1998. godine bile porušena i potpuno nenaseljena gomila sumornih ostataka nekadašnjeg prijatnog malog mjesta. Prve godine povratka, očekivalo se, trebale su biti posvećene samo materijalnoj obnovi. Ali, nije bilo tako. Kolibarci su ubrzo nakon obnove prvih objekata, shvatili da jednu zajednicu ne čine samo kuće i drugi objekti nego da se treba pobrinuti i da u Kolibama zažive kulturni događaji. Prije nego bilo šta napišemo o kulturnim kretanjima u Kolibama Gornjim zadnjih godina, dužni smo se vratiti u prošlost i zabilježiti kratku historiju kulturnih događanja u Kolibama zadnjih desetljeća. Treba reći da je u selu postojalo Kulturno umjetničko društvo “Hasan Kikić” oko kojega su se vrtila skoro sva kulturna zbivanja. Društvo je postojalo od ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali je njegovo ozvaničenje zabilježeno u vrijeme kada je na čelu kolibarske omladine bio Havić Zijad. Prvi značajniji nastupi Kolibaraca dogodili su se polovinom šezdesetih godina u Bosanskom Brodu na tradicionalnoj kulturnoj smotri pod nazivom “Sabor pjesama i igara - Bosanski Brod”.

Bilježimo da su u kulturnom djelovanju Koliba Gornjih vrlo aktivni bili Mašić Refik - Refko, Malinović Zahid - Fadil, Žepčan Fadil, Mašić Hajrudin - Rudija, Havlaćan Avdo, Hodžić Fajka, Mašić Ćefa, Plehandžić Derviš, Havlaćan Mujo, Havlaćan Esma, Mujčin Safet, Karić Nasko i još neki Kolibarci. Oni će na Saboru u Brodu 1968. godine osvojiti i prvu nagradu za umjetnički dojam. Tadašnji nastupi sastojali su se uglavnom od scenskog prezentiranja starih narodnih običaja uz pratnju muzičara i pjevača. Kao posebna atrakcija doživljavao se nastup Mensura Lemeša koji je kao dijete oduševljavao svojom pjesmom. Kasnije će Lemeš postati poznati estradni umjetnik i bit će jedini iz te grupe kojemu će to postati životni poziv. Kroz različite faze djelovanja KUD-a iz Koliba Gornjih prodefilovali su mnogi Kolibarci i Kolibarke, a aktivnosti su bile raznovrsne. Tako je krajem sedamdesetih godina u Kolibama postavljena na scenu drama “Koštana” u režiji Naske Karića, a kao glumci nastupili su: Mašić Idriz, Malinović Mina, Matinjanin Mirsad, Krdžalić Zaim, Isić Enes, Mašić Alija i još neki kolibarski glumci amateri. Ova grupa izaći će kasnije, uspješno, i na scenu drugih mjesta u Bosni i Hercegovini. Pamtimo i dramu jednočinku od Branislava Nušića, koju je na scenu postavio Havić Zijad.

U sferi glume u Kolibama Gornjim pamte se i nastupi nadarenog Lovrić Alojzije, koji je još kao dijete oduševljavao svojom izvedbom “Jazavca pred sudom”. Bit će u Kolibama još podosta glumačkih ostvarenja pogotovo u vrijeme početaka čuvene “Audicije”, kada su po Bosni i Hercegovini, ali i šire, nastajale razne glumačke ekipe koje su išle tragovima tadašnjeg apsolutnog hita na ovim prostorima.
Ponajbolja ostvarenja u radu KUD-a “Hasan Kikić” dogodila su se u sferi folklornih igara. Naročito se, folklorna sekcija isticala u vrijeme kada je koreografije postavljao i uvježbavao Hajrudin Hadžić - Hadžija, rodom iz Broda, a koji je tada živio i radio u Sarajevu. Velikim entuzijazmom i ozbiljnim stručnim radom Hadžić je doveo kvalitet nastupa folkloraša iz Koliba do prepoznatljivih visina. U Kolibama je osim domaćih koreografa radilo i djelovalo još nekoliko stručnjaka ovog područja iz drugih mjesta.

Najposjećenije kulturne priredbe u Kolibama Gornjim bili su festivali amatera pjevača narodne muzike o kojima smo ponešto napisali u prethodnim poglavljima. Dodajmo samo da su se skoro sve aktivnosti na polju kulture u Kolibama Gornjim odvijale kroz djelovanje kolibarske omladine, koja je čistim voluntarizmom pokretala i održavala kulturni život Koliba Gornjih.

Neizbrisiv trag na, nadaleko čuvenim, kolibarskim festivalima narodne muzike ostavili su svojim nastupima i osvajanim nagradama: Mensur Lemeš, Perica Purić (na slici), zatim, Himzo Mašić, Reuf Mujčin, Sveto Tešanović, Ana Kljajić, Behija Havić, Ivo Dujmić i mnogi drugi izvođači narodne pjesme. Dani festivala dugo su se pamtili, a dvorana u kojoj su se održavali bila je redovno premalena da primi sve one koji su željeli prisustvovati.

Prvi harmonikaš u Kolibama Gornjim pojavio se u liku Alije-Alice Mašića, koji danas ima devedeset godina.
Prva muzička grupa koja je osnovana u Kolibama Gornjim nosila je ime “Varošani”, a njen utemeljitelj je Karić Nasko. Kasnije će ova grupa biti preimenovana i dobit će ime “ Zrnca”.
Prvu gramofonsku ploču, kada su Kolibe Gornje u pitanju, snimio je u Sarajevu izvođač Samija Hodžić, rođeni Kolibarac.

Slika br. 48

U duši njenoj drugi se krio i Učini me sretnim, naslovi su kompozicija sa prve gramofonske ploče Samije Hodžića. Ploča je snimljena u Sarajevu početkom sedamdesetih godina.

...

... Tradicija i običaji jednog mjesta nešto je čime se stanovnici raspoznaju kroz protok vremena i generacija ljudi. Kolibarci su u 2002. godini pokušali ponovo da učvrste neke od svojih starih i dobrih običaja. Tako bilježimo brojne priredbe od kojih se neke ubrajaju u grčevito spašavanje starih običaja i kolibarske tradicije.
Igranke na merajama stari su i veseli običaj Kolibaraca, a star valjda koliko je i samo mjesto staro. Zbog nadolaska drugih, “modernijih” načina okupljanja prijetila je opasnost da se ovaj lijepi običaj i dio kulture potpuno potisne i zaboravi. Ipak da se to ne dogodi pobrinut će se svojom inicijativom Mirsad...

Poglavlje KULTURA / Odlomak

Knjiga koja će progovoriti o Kolibama Gornjim, kolibarskim običajima, ljudima i prostoru, na jedan vješt pripovjedački način, dugo je putovala prema svom rađanju. Rođena je u teškim ratnim vremenima u opkoljenom Sarajevu, pisana kao vapaj za dalekim svjetlom zavičaja, za nekom davno slućenom ljepotom koja zarobljena čeka da se oslobodi u nekim dragim čitaocima. Laganim, tečnim jezikom pisana, prihvatljiva širokom sloju čitalaca i da nije za Kolibe Gornje historijski događaj, bila bi označena kao lijep start jednog nadarenog pisca, srećom ovaj put, konačno, Kolibarca. Jasmin Hodžić, jer o njemu je ovdje riječ ostat će zlatnim slovima zapisan u kulturu pisanja Koliba Gornjih. Njegov roman “Divlje patke” dozvolio je Kolibarcima koji oduvijek žele pokazati da su u krugu kulturnih, civiliziranih sredina, da kažu konačno: imamo knjigu. Svoju.

Jasmin (Sejfe) Hodžić, rođen je 10. aprila 1954. godine u selu Kolibe Gornje kod Bosanskog Broda. Već u osnovnoj školi pokazuje interesovanje za čitanjem a potom i za pisanjem literarnih radova. Po završetku osnovne škole u rodnom kraju, odlazi u Titograd na školovanje (vojna gimnazija) koje završava 1972. godine. Sve vrijeme se bavi pisanjem, mada ništa od toga nije objavljivao. Pred sam rat dolazi u Sarajevo gdje, poslije, nastojeći ne misliti na ratnu zbilju svoje “slobodno” vrijeme koristi da napiše roman “DIVLJE PATKE” i nekoliko pjesama uglavnom posvećenih Posavini i ratnim stradanjima u BiH.

“Želja mi je da se običaji moga sela ne zaborave. Generacije koje dolaze ne smiju zaboraviti kako su i pod kojim uslovima živjeli njihovi preci”

Z.S.  i  A.H.D.

Kolibe Gornje u svojoj historiji nisu imale sreću da ponude svjetskoj nauci neka značajnija otkrića. Bilo je tako sve do pojave mladog naučnika Admira Mašića. Nadareni Kolibarac Mašić, nakon višegodišnjih istraživanja u laboratoriju univerziteta u Torinu gdje se nalazio na studiju uspio je po prvi put u historiji pokazati kako se kreću molekuli u makrocikličnim dekstrinama. Ovaj pronalazak koji će Mašića definitivno proizvesti u doktora kemijskih nauka, opisan je u njegovoj knjizi koja je ujedno bila i njegov TESI DI LAUREA na Torinskom Univerzitetu. Knjiga će postati vodič za generacije studenata koje dolaze i bit će temelj za nova promišljanja u oblasti kemije na polju ustanovljavanja starosti predmeta od važnosti, pogotovo starih umjetničkih djela.

Bilježimo: Godine 2001. 12. aprila pod dirigentskom palicom Emira Nuhanovića i Samre Bućan, kamerni sastav Sarajevske Filharmonije izvodi u Kolibama Gornjim djela W.A. Mocarta, T. Albinonija, J. Masseneta, J.S. Bacha i P. Konjevića. Solista na violini je maestro Dževad Šabanagić.
Koncertu prisustvuju skoro svi tadašnji stanovnici, povratnici, kao i gosti iz Bosanskog i Slavonskog Broda. Bilježimo i prisustvo načelnika Bosanskog Broda V. Ivanovića.
Tako počinje i neraskidivo prijateljstvo ovog malog, teško stradalog mjesta, sa umjetnicima iz Sarajeva koji su i sami u ratnim godinama pretrpjeli tužne gubitke. Kolibarci radosno u skromnim uvjetima primaju po svojim kućama prijatelje iz Filharmonije, a oni videći u kakvim teškim uvjetima žive povratnici, osiguravaju sredstva za zajednički ručak.
Ovaj, u Kolibama nedoživljeni, događaj donio je i vrlo jaku psihološku potporu i učvrstio povratnike u nastojanjima da još više prionu na obnovu i unapređenje kulturnog života u svom selu. Kao svijetli trag na pomoć Kiwanis Kluba i Sarajevske Filharmonije ostat će i novoizgrađeni sadržaji u selu, koji trebaju još više da pomognu povratak i sveukupnu obnovu ovog donedavno potpuno uništenog mjesta. Ovdje moramo naglasiti i da pomoć Kiwanisa iz Donauwörtha Kolibama Gornjim, kao i Domu zdravlja u Brodu, traje intenzivno već više od tri godine. Za narednu godinu planirane su nove aktivnosti ovog kluba, kako bi se obnova mjesta i sam život u selu što više približili onome što se svugdje u Evropi zove: normalan život. Umjetnost je ovaj put, najdirektnije, na djelu, pokazala svoje plemenito lice.